ISTINA O POMORSKOM DOBRU

Kad politika ili ne razumije problematiku ili kad nas šibicari jer onaj stvarni problem, o kojemu ću dolje kasnije, uopće ne želi riješiti.

Naime, u tkz. ''novom zakonu o pomorskom dobru'' NIŠTA SE NE MIJENJA osim (vrlo važnog i 'tricky' dijela) koji usklađuje stari zakon s odredbama EU kad se radi o koncesijama.

Dakle, ono što se mijenja u Zakonu su odredbe o koncesijama. meni je logičnije da o koncesijama odlučuje jedan grad nego da mu to odlučuje državno tijelo kroz županije. Naravno, ukoliko postoji strogi zakon.

I na to se ''ekipa'' iz oporbe /koja bi sutra preuzela vlast/ podigla na noge, organizirajući, paleći i ''učeći'' narod o svim opasnostima takvog ''novog'' zakona.

Gornja fotografija je primjer /i dokaz/ da se u Saboru vodi 'ustanak i revolucija' za obranu prava 'pristupanja plažama i kupanju/ a ne o zaštiti pomorskog dobra.

Da se uopće nešto željelo mjenjati u zakonu o pomorskom dobru /ukoliko bi ta mijena bila u skladu s drugim nacionalnim pa i nadređenim međunarodnim zakonima i zdravom pameti/ onda bi se možda dogodila i jedna vrlo važna promjena za naš Grad. Evo vam primjera:

---

Mala digresija na primjeru dubrovačke Gradske luke (kako joj je službeni naziv)

Oduzeti /vidi dolje/ teritorij Grada Dubrovnika /UNESCO povijesnog središta/ po ''starom i novom'' zakonu o pomorskom dobru nalazi se unutar crvenih granica a niti jedna politička stranka ne nalazi za potrebno spajanje UNESCO površine u jednu.

Ovdje se radi o Županijskoj lučkoj upravi Dubrovnik koja povijesnom lukom i spomenicima najveće vrijednosti, koji su ujedno i važni za sigurnost luke i Grada, upravlja kao ugostiteljskom površinom od koje ubire enormne prihode a ne brine, niti je sposobna brinuti se o UNESCO području. To nije ni normalno. /Vidi sliku dolje/

Kad se pribroje prihodi od pomorskog prometa /iako neorganizirani, simbolični te koji pogoduju najviše privatnim interesima) Porat je ''zlatna koka koju svi čerupaju a koja jadna kljuca pržinu''.

Briga državnih vlasti za ovaj jedinstveni spomenik, kao nedjeljivog dijela Grada, pokazala se i nedavnim ukidanjem ispostave Lučke kapetanije Dubrovnik što će još povećati prometni i sigurnosni kaos.

Na donjoj usporednoj slici prikazan je samo jedan dio područja dubrovačke Gradske luke kako bi se stekao dojam što je razlog oduzimanja pomorskog dobra a prikazano je ''plimom'' u modroj boji. Dakle, državna feudalno organizirana vlast, preko svojih 'spahija', kad su gradovi u pitanju, ponaša se kao plimni val i stalo joj je jedino do ''harača''.

---

Kako se u Republici Hrvatskoj jedino može zaštititi pomorsko dobro ako se to iskreno želi?

Naime, do sada se vidi da se to ne želi te ispada da svi koji se odupiru 'novom' zakonu o pomorskom dobru (na promašen način) u stvari pomažu vladajućima u zadržavanju status quo te daljnjim napadima na naše, zajedničko pomorsko dobro

Naime, oni koji se bune imaju potpuno pogrešne argumente a javnost /njihov trud/ doživljava jedino kao obranu prava pristupa plažama. Naročito ispred hotela. Ono što smo dopustili (građenje hotela na 6-7 metara od obale i izgradnju betonskih ili nasutih plaža, smo dopustili. I pogriješili smo. Ako se netko želi kupati ispred takvog hotela u kojemu, recimo, dnevna cjena može ići i preko 1.000 EUR, na žalost, morat će ispuniti neke propise/uvjete koje vlasnik hotela očekuje i od svojih gostiju.

Jedan 'ludi' kontra-primjer

Na primjer, u nas u Gradu vodi se pravi aktivistički rat za obranu pristupa svim plažama (s kopna). To je pohvalno ukoliko je legalno. U isto vrijeme, isti aktivisti ograđuju sve plaže /bile one u pravnom smislu plaže ili ne/ što je pohvalno glede sigurnosti kupača a na koje ograđivanje čak ne reagira ni inspekcija sigurnosti ploviodbe lokalne Lučke kapetanije /oni znaju dobro zašto bio trebali/. Čak, iako se ograđuju tradicionalni-siguirni iskrcaj/ukrcaj putnika. Dakle, nelegalno postavljene prepreke čuvaju kupače a ali su ujedno ugroza pomorskom prometu. Također, spriječavaju lokalne ribare u korištenju tradicijskih 'posta'.

Ukratko i kontradiktorno, prvi koji su ogradili plaže, na način da balisažu nisu postavili na način da građani koji dolaze s mora koridorom imaju pristup plaži /što je kod nas tradicija/, napravili su indetično ono što hoteli i privatne kuće, koje su legalno izgrađene na 'metar' od mora, rade građanima već odavno.

Dakle, imaju legalitet imati kuću ili hotel na metar od mora a građanin ima legalitet tu doći sa ženom i petoro djece i staviti šugamane. I to je sve u redu i legalno. Ali, neka mi netko reče kako to izgleda u praksi odnosno, kako izgleda to kupanje, odmaranje i opuštenost za obje strane u 'sukobu' kad jedni napadaju drugi se brane, viču, gađaju se žalima??

Misliti da se problem može riješiti borbom protiv koncesija na pomorskom dobru je ludo. Pomorsko dobro iznosi samo 6 metara od mora i teoretski ( a vidimo da je to u stvarnosti) kuća se može izgraditi na samoj toj granici.

Kad se radi o velikim hotelima onda se 'igra' sa zakonima pa se tako 'zabrana izgradnje smještajnih kapaciteta' (dakle soba) zabranjuje u zoni od 80 metara ali se dopušta izgradnja 'pomočnih objekata' u 40 metara /tako je barem bilo/ dakle; bazeni, restorani, kafići, spremišta itd. De facto, može se betonirati sve do pomorskog dobra. A onda idu skale za u more i slično.

Protiv ovoga se nitko ne bori. U stvari, može se uništavati obala i dalje ali politika će se buniti ako koncesionar zabrani nekome kupanje. Ludo!

Rješenje problema /napokon :) /

1. Potrebno je zabraniti apsolutno SVAKU gradnju, montražnu i drugu, u zoni pomorskog dobra.

Ako bi sad trebao nabrajati sklalice, rive, bazene, sunčališta od betona da žali ne bodu u leđa,....... i tako dalje, onda se netko mora upitati da li je normalan. SVAKA znaći SVAKA! Zakon mora biti razumljiv i jednostavan a kazne 'opasne'.

2. Hrvatska turistička politika mora početi razmišljati o gradnji hotela izvan široke zone zabrane gradnje, odnosno mora se naći formula koja bi štitila cjelokupnu obalnu vizuru ucrtanom crvenom linijom gdje nema NIKAKVE gradnje.

Dakle, treba graditi i u samim obuhvatima gradova i naselja, što je normalna praksa u dijelu osviještenog svijeta čiji političari ne šibicare i ne muljaju već se strogo drži zakona ko 'pijan plota'. Koliko znamo, gosti se uglavnom i na žalost kupaju u bazenima. Oni koji se žele kupati u moru to mogu raditi zajedno s onima koji se tamo kupaju. Razlika je jedina što dobar hotel može gostu organizirati prijevoz do plaže kavim el. golf autom a 'sitna raja' se dođe kupati (po mogučnosti) busom ili biciklom a ne autom.

Sve dok u zakonu piše 'ako, osim, ukoliko, ponekad, izuzetak je, izuzetak su....' i slično, sve je uzaludno a političari nam samo odvlaće pažnju galamom, skupljanjem potpisa te nas zajebavaju.

Dakle, problem je puno veći od prava na pristup kupanju i od davanja koncesije na neki već postojeći objekt / koji uglavnom stoje tu legalno ali k'o 'šaka u glavu'/

NB

Kad su već tako pametni zašto ne zatraže amandman na Zakon o pomorskom dobru koji bi predvidio izuzeće županija od raspolaganja pomorskim dobrom kad se odnosi na uže područje gradova (po strogim pravilima-zakonom) a pogotovo kad se radi o jedinstvu cjeline i jedinstvu upravljanja povjesnim spomenicima kakav je i naš Grad?

Ja odgovor znam a znate ga i vi.