Uz Međunarodni dan muzeja

Propuštena prilika Dubrovačkih muzeja

Jučer, 18. svibnja 2025., obilježen je 48. Međunarodni dan muzeja pod temom „Budućnost muzeja u vremenu brzih promjena“, kojom se muzeji potiču da budu dinamične obrazovne institucije u službi društva. Diljem Hrvatske, unatoč izbornom danu, muzeji su organizirali raznovrsne programe, stručna vodstva i interaktivne sadržaje, pozivajući građane da zajedno proslave ovaj značajan dan. Nažalost, Dubrovački muzeji ostali su iznimka.

U Kneževu dvoru i drugim muzejskim prostorima nije bilo nikakvih posebnih aktivnosti – sve je teklo uobičajeno, usmjereno na turiste. Jedini skener za ulaznice (poznati DuPass) često ne radi, što dovodi do gužvi i improviziranog puštanja posjetitelja „na blef“ kako bi se izbjegle pritužbe. Turisti, koji često svraćaju samo kako bi iskoristili toalet ili odmorili na klupama, nisu imali priliku doživjeti muzej kao prostor kulture i edukacije. Tako Dvor služi i kao javni zahod.

Zašto Dubrovački muzeji nisu obilježili Međunarodni dan muzeja? Zašto nema inicijative za promjene? Zašto se dopušta stihijsko stanje u dubrovačkoj kulturi? I zašto nova ravnateljica, koja je obećavala pomake, očito ima ograničen prostor za djelovanje?

Poznato je da dubrovačku kulturu vodi pročelnica s upitnim kvalifikacijama – medicinskom školom iz Trebinja i lažno prijavljenim mjestom rođenja (Dubrovnik, a u stvari Stolac). Unatoč zaposlenju putem HDZ-a, javno kritizira gradonačelnika, a njezina odluka da preusmjeri 40.000 eura u Crveni muzej, iako su ta sredstva bila namijenjena ključnom poslovno-stručnom planu Dubrovačkih muzeja, dodatno komplicira situaciju. Posljedica? Još jedan dubrovački ljetnikovac pretvorit će se u kancelariju. Očito je da pročelnica ima snažnu podršku, no ne od nesposobnog i kalkulantskog gradonačelnika, što upućuje na slabu kontrolu nad upravljanjem gradom i utjecaj predsjednika Gradskog vijeća koji očito podržava njezine poteze.

Pročelnica se, prema dostupnim informacijama, miješa u muzejsku struku za koju nije kvalificirana, dok se dubrovačkom kulturom bavi površno ali s obojanim ideološkim pristupom. Nova ravnateljica Muzeja, koja je ulijevala nadu radi nekoliko njezinih poteza, suočava se očito s preprekama jer pročelnica, uz podršku dijela gradske uprave, gradonačelnikovog savjetnika za kulturu i PR zaposlenice (a svi pripadaju novinarskom lobiju koji se uvukao u gradsku upravu), preuzima kontrolu nad muzejskim poslovima. Ovakvo stanje ugrožava stručne i profesionalne standarde.

Nije iznenađujuće da su Dubrovački muzeji propustili obilježiti Međunarodni dan muzeja. Bez jasne vizije, stručnog upravljanja i političke volje, dubrovačka kultura ostaje zapostavljena, a muzeji svedeni na turističke kulise. Vrijeme je za promjene – ili će Dubrovnik izgubiti još jednu priliku da zablista kao grad kulture.

A novoj ravnateljici se stručna neodlučnost može lako razbiti o glavu.